Dvorac Luknja

Dvorac Luknja

Osnovne informacije

Dvorac Luknja prvi se put u pisanim izvorima spominje kao das Luegg 1358. godine, a navodno su ga već u 13. stoljeću sagraditi vitezovi Predjamski (Lueggeri). Nakon smrti Erazma Predjamskog 1484. godine, dvorac je pripao Habsburgovcima u čijem je posjedu ostao sve do 1494. godine.

opis

Car Maksimilijan I. Habsburški poklonio je 1494. godine dvorac Luknju Fridriku pl. Gallenburgu te su pripadnici rodbine pl. Gallenberga bili vlasnici dvorca Luknja i u 16. stoljeću. Godine 1545. naslijedila ga je obitelj Gallov pl. Gallensteinov (Bernardin Gall pl. Gallenstein) u čijem je posjedu ostao do 1618. Galli su raspadnuti jamski dvorac s predgrađem obnovili i u renesansi okružili zidinama i obrambenim stupovima. OBRISANO Između 1618. i 1624. godine u zakup ga je uzeo Vid Jakob pl. Egkh. Godine 1624. dvorac i gospodstvo naslijedili su na gotovo 200 godina (od 1624. do 1813.) grofovi Barbo Wachsenstein. Groz Janez Jurij Maksimilijan Barbo iz Moravča naslijedio je Luknju od svoje majke Katarine, kćerke Maksimilijana Galla iz Rožeka te ga je postupno 1646., 1647. i 1649. godine prodao barunu Francu Gašperu Brenneru. Potonji je gospodstvo predao svojoj kćerki Kristini Mariji koja je bila udana za Maksimilijana Valerija Barbu iz Rakovnika, brata Jurija Maksimilijana. Krajem 17. stoljeća vlasnici dvorca i posjeda bili su Herbersteini jer ga je grofica Marija Felicita Herberstein 1711. godine kao vlasnica prodala grofu Siegfridu Baltazaru Gallenbergu. Grof Josip Viljem Barbo (unuk Maksimilijana Valerija) je 1738. godine ponovno otkupio posjed Luknju i predao ga sinu Eugenu koji ga je naslijedio 1786. godine. Eugen nije imao djece te je za nasljednika odabrao baruna Vincenca Schweigera pl. Lerchenfelda. Oporuka je izvršena 1813. godine. Barun Schweiger prodao je posjed 1827. godine Antunu pl. Fichtenau, a 1854. naslijedio ga je njegov sin August. On je 1860. umro bez potomaka te je posjed pripao Idi pl. Langer, rođenoj Fichtenau. Od nje je dvorac 1876. godine otkupio Franc Antun Langer pl. Podgorski koji ga je 1883. prodao Alojziju Schieblu iz Šleske. Njegova žena Amalija ga je 1896. godine zamijenila s grofom Adolfom Thurnom-Valsassina. Rodbina Thurn-Valsassina bila je vlasnica dvorca od 1896. do 1904. godine. U prosincu 1912. dvorac je kupila Ljudska posojilnica u Ljubljani od koje ga je zatim otkupio trgovac Franc Seidl iz Novog Mesta koji je dvorac posjedovao do Drugog svjetskog rata. Zbog poreza na krov, vlasnik je nakon Prvog svjetskog rata skinuo krov i ostavio dvorac da propadne.

Ruševine dvorca i danas su vidljive te prikazuju izvornu građevinu u obliku tornja s pravokutnim tlocrtom. Djelomično su sačuvani i ostaci obrambenih stupova.

u redu

Web stranica za svoj rad koristi kolačiće koji ne pohranjuju osobne podatke. Korištenjem ove web stranice pristajete na upotrebu kolačića. Više informacija