Dana 30. siječnja 2020. ponovno sam se zaputio u stanište Temenica. Želja mi je bila prošetati područjem glinokopa, no smrznuta tla i djelomična odmrzavanja gornjeg sloja tla odvratila su me od te namjere. Stoga sam odlučio prošetati šumarkom desno od ceste koji povezuje naselja Hruševec i Brezje. To je šumarak hrasta i graba koji je na pojedinim dijelovima pomalo podignut i obrastao običnom smrekom, no inače se lagano spušta prema sjeveru u brazdasti, jarkasti predio s manjim izvorom vode. Za vrijeme obilnih kiša voda u jarku se znatno poveća i zadržava se na takvoj visini duže vrijeme. Šumarak s obje strane prate djelomično livadne i djelomično obradive površine.
I ovoga sam puta tijekom šetnje obratio pozornost na gljive i lišajeve, osobito na invazivne vrste. Odmah na početku staze privukle su me dvije vrste grmova, a to su lovorvišnja (Prunus laurocerasus)
i oštrolisna mahonija (Mahonia aquifolium).
Obje su zimzelene vrste i omiljeni ukrasni grmovi koji su iz vrtova pobjegli u prirodu, najvjerojatnije zahvaljujući sjemenu koje su svojim izmetom raširile ptice. Na ovom je području također uvelike raširena jedna od invazivnih vrsta drveća, naime negundovac (Acer negundo).
U njegovim su krošnjama bili još i danas krilati plodovi sa sjemenkama koje nazivamo i krilati oraščići. Drveće negundovca raste vrlo brzo, što znači da je njegovo drvo mekanije i vrlo krhko. Karakteristike starijih drveća su odlomljeni vrhovi. Pogledi na deblima drveća najčešće su se zaustavljali na ovdje prisutnim vrstama lišajeva. Lišajevi su važni bioindikatori onečišćenog zraka. Za najčišće okoline značajna su područja gdje uspijevaju grmoliki lišajevi, a za nešto manje čiste pak područja gdje se pojavljuju lisnati i korasti. Grmolike lišajeve ovog puta nisam primijetio, no vidio sam lisnate i koraste. Među lisnatim lišajevima zasigurno se ističu Physcia stellaris
i Parmelia subrudecta.
Parmeliju sam primijetio na jednoj od otpalih hrastovih grana, što znači da su steljke ovog lišaja razvijene prije svega na granama u krošnjama drveća. Pojedinačno sam primijetio još žuti lišaj (Xanthoria parietina)
koji spada u skupinu nitrofilnih vrsta lišajeva i plućasti režnjaš (Lobaria pulmonaria)
koji je vrlo osjetljiv na onečišćeni zrak. Na deblima bijelog graba bile su veće grupe koraštog lišaja Phlyctis argena,
a iz iste skupine lišajeva zanimljiv je i lišaj Graphis scripta.
Na pojedinačnim hrastovim deblima nalazio se zeleni Lecanora expallens.
Na suhoj grančici bazge primijetio sam gljivu Auricularia auricula-judae
koju također nazivamo judino uho. Ova saprofitska vrsta relativno je česta u Sloveniji. Budući da je jestiva, čest je sastojak kineskih juha i dobro je poznata vrsta u kineskoj tradicionalnoj medicini. Nadalje, moju pažnju privlači mliječna mrlja na odumrlom drvu. To je mliječna gljiva Irpex lacteus
koja se pojavljuje na kori grana i debla odumrlog širokolisnog drveća. Svojim djelovanjem uzrokuje daljnje raspadanje napadnutog drva. Svojom bogatom paletom boja razveselila me i šarena tvrdokoška (Trametes versicolor).
I ova vrsta spada među saprofite. Na odumrlom deblu trešnje primijetim i gljivu Trametes pubescens.
Raste u listopadnim šumama na odumrlim granama ili deblima širokolisnog drveća. Posebnu pozornost posvećujem gljivi Schizophyllum commune
s karakteristično račvastim listićima himenija koji također živi kao parazit na panjevima i oštećenom drveću hrasta i jele, kao i na drugom širokolisnom drveću. Na samom kraju me na napuštenom trupcu smreke sa svojim šarenilom razveseli i saprofitska gljiva narančasti tremor.
Ljeti, kada se osuši, gljiva postaje gotovo bezbojna.