Put od uzletišta zračne luke Prečna (oko 500 od ceste koja povezuje naselja Zabukovica i Hruševec) u smjeru JI prema naselju Loke.

Put započinje u manjoj hrastovoj i grabovoj šumi iznad manje ponikve u koju se ulijeva voda iz tri manja izvora, kao i oborinske vode iz makadamske ceste duž piste zračne luke. Obale vodotoka obrasle su drvećem (hrast lužnjak, bijeli grab, obična jela), grmljem (lješnjak…) i penjačicama (obični bršljan, hmelj). Staza uz korito lijevog potoka nakon dobrih 400 m hoda vodi do privatnog posjeda s uređenim ribnjakom, a zatim do močvarnog područja obraslog običnom trskom. Iznad padina nalaze se uređena zemljišta pod usjevima.

Maglovit zimski dan koji upravo zbog hladnoće miriše na zimu. Temperatura u jutarnjim satima je nekoliko stupnjeva ispod nule, a tijekom dana raste i nekoliko stupnjeva iznad nule. To je vrijeme kada priroda miruje. No, je li uistinu tako? Moja današnja šetnja Staništem Temenica uvjerila me da se živa bića u prirodi već pripremaju za novi život. U to me uvjerava pogled u izdanak obične lijeske (Corylus avellana)

s mnogobrojnim muškim resama koje samo čekaju povoljne temperature kako bi rasule svoj pelud po okolini. Naravno, tada se moraju rastvoriti i pupoljci sa ženskim cvjetovima. Razveseljavaju me i izdanci s muškim cvjetovima crne jele (Alnus glutinosa). Sramežljivo među njima vire i otvoreni klipovi koji su izrasli iz ženskog cvijeta protekle godine.

Putem nailazim na trulo deblo jasike po kojem hvalisavo raste himenij gljive Phellinus tremulae.

To je parazitska gljiva koja uzrokuje bijelu trulež drva i promjenu boje srčike. Nedaleko ispred na raspadajućoj grani breze primijetim brezinu gubu (Fomitopsis betulina), 

također parazitsku gljivu koja napada oslabljene izdanke obične breze. Malo dalje pogled mi zaustavljaju himeniji gljiva koji se nalaze i na odumrlom deblu crne jele.

To su himeniji crvenog nosača (Daedaleopsis confragosa), saprofitske gljive. Posebnu pozornost s mnogobrojnim himenjima privlači šarena tvrdokoška (Trametes versicolor), obraslo, odumrlo deblo graba. Pripravak, odnosno čaj od himenija je ljekovit te se koristi u kineskoj i japanskoj tradicionalnoj medicini. Od gljive dobivaju učinkovit polisaharid K (PSK) za popratnu terapiju u liječenju raka jer isti ublažava neželjene učinke kemoterapije, posebice kod raka želuca, debelog crijeva i pluća. Sve spomenute gljive aktivne su i zimi te svojim djelovanjem pripremaju prostor za novi rast na mjestu odumrlih stabala.

Iznenađen zastajem kod uređenog ribnjaka s tankim prozirnim ledenim pokrovom ispod kojeg se hvalisavo protežu listovi lokvanja (Nymphaea sorte Charles de Meurville).

Uz ribnjak moju pažnju privlači i sićušan život na tlu. Primjećujem lišajeve kojima posvećujem svu svoju pažnju. Osobito je zanimljiv korasti lišaj poznatiji kao ružičasti zemljani lišaj (Dibaeis baeomyces) koji je karakterističan za nestabilno tlo. Nešto dalje primjećujem na tlu još tri grmasta lišaja, a to su Cladonia portentosa,

Cladoniua coniocraea

i Cladonia pixidata.

U grmolikoj kladoniji nalazi se tvar koja djeluje protiv gram-pozitivnih bakterija koje uzrokuju tuberkulozu, a uz može inaktivirati određene viruse.

Pogled mi zatim seže u močvarno područje staništa koje se nalazi ovdje. Uz rub ustajale vode podižu se usahnula debla širokolisnog rogoza (Typha latifolia) s čijih se vrhova uz pomoć vjetra razbacuju sitna sjemena po bližnjoj okolici. Biljka se i dalje širi zahvaljujući podzemnom korijenju. Iza rogoza se u pozadini rasprostire veća površina trske, točnije obične trske (Phragmites australis). Ista može narasti do 4 m u visinu i to iz vode duboke 1 m. U trsci se zadržavaju brojne ptice, ali i kukci. Rupičasto deblo odumrle crne jele dokaz je o prisutnosti određenih vrsta ptica.

Zbog obilja vode, močvarno je područje također idealno mjesto za razvoj mahovine. Možemo je pronaći kako na tlu tako i na krošnjama drveća, pa čak i na granama određenih vrsta grmlja. Razveseli me ne tako česta vrsta papratnjača, kijačasta crvotočina (Lycopodium clavatum).

U narodnoj se je medicini nadzemni dio biljke u obliku preljeva koristio kao sredstvo za čišćenje krvi te protiv reumatizma, gihta, bolesti bubrega i mjehura. Daljnja šetnja dovodi me do šumskog vlaska (Polytrichum formosum), mahovine čiji prijevod s njemačkog znači lijepa djevojačka kosa. Vrsta je važna jer uvelike zadržava vodu. Na deblima nekih stabala primjećujem vrstu perjaste mahovine (Eurhynchium angustirete),

a na grančicama crne bazge iznenade me sjedeći grumeni mahovine iz roda atrihum (Atrichum sp.).

Na povratku prema polaznoj točci moje današnje šetnje, u krošnji hrasta primijetim još grozdove običnog bršljana (Hedera helix).

Riječ je o vrsti zimzelene penjačice koja sa svojim razvijenim plodovima tijekom zime i proljeća pruža potrebnu hranu pticama. Plodovi su otrovni za čovjeka, a sama biljka ima važno mjesto u narodnoj medicini za liječenje kožnih bolesti, bijelog iscjetka, reume i gihta. Također ubrzava izlučivanje žuči. Svježi sok od bršljana koristi se za uklanjanje bradavica. S upotrebom svih biljaka potrebno je biti vrlo oprezan jer su zbog pogrešne upotrebe poznati i smrtni slučajevi.