Naša omiljena lokacija za promatranje ptica ličila je sredinom srpnja pravom ptičjem raju. Sve je bilo zeleno, na jezeru oko mrtvice odzvanjao je pjev ptica svih vrsta, neke su se već gnijezdile, druge su žurile s uređenjem i izgradnjom gnijezda.
Oko mrtvice su se osim gnjezdarica izmjenjivale i vrste koje se ovdje ne gnijezde, već dolaze zbog hrane. Osim najbrojnijih čaplji, ovdje redovito lovi i vodomar.

Među selicama koje su za svoja gnjezdišta odabrale obrubno grmlje, najglasnije su bile crnoglave sjenice.

A zatim je uslijedilo ovogodišnje pasje ljeto. Suša nije poštedjela ni stanje vode u mrtvici koja se iz dana u dan vidljivo povlačila. Mlakuše su vodile svoje potomstvo duž sve izloženijeg nasipa.

Jezero povremeno posjećuju posebni, rjeđi gosti.

Žuta čaplja i čaplja danguba.

Kad je ostalo svega nekoliko centimetara vode, mrtvica je postala stajalište kratkonogih vivaka. Jedno vrijeme su se ovdje zadržale crnokrile prutke.

Početkom srpnja od jezera (mrtvice) je ostala samo blatna lokva. Stigle su male gujavice.

Krajem srpnja iz jezera je nestala sva voda. Sve zajedno više je podsjećalo na pustinju nego na jezero. Odraslim malim gujavicama pridružila se i ovogodišnja mladunčad.

Na suhom i ispucalom tlu hranile su se i ovogodišnje bijele pastirice.

U kolovozu je naše „jezero“ izgledalo prilično pusto i napušteno. Na obrubnom grmlju i rogozu ustrajali su još samo crnoglavi batići. Doimali su se prilično neuredno i zapušteno.

S prvim obilnim kišama u rujnu presušeno se je jezero polako počelo puniti te će do sljedeće sezone gniježđenja vjerojatno u savršenoj formi opet dočekati svoje goste.