Značajke
Listopadno je stablo do 25 m, rijetke i zaobljene krošnje i jakim deblom i plitkim, dobro razvijenim korijenom.
Vrsta |
Drveće (makrofanerofiti) |
ŽIVOTNI PROSTOR |
Potoci, Rijeke |
veličina |
do 25 m |
opis
Mladi izboji su debeli, crvenkasto-smeđi i dlakavi, kora na granama svijetlosiva, na deblu tanka, relativno glatka, tek lagano izbrazdana s izraženim bijelim, uzdužnim prugama. Pupovi su sitni, tupi, prekriveni s 2-4 smećkaste, sitno dlakave ljuske, vršni pup nedostaje. Listovi su dugi 50-90 cm, naizmjenični, neparno perasti te sestavljeni od 11-25 lisaka. Liske su asimetrične, duge 6-12 cm, široke 2,5-4 cm, jajasto su lancetaste, na osnovi su okruglaste, ušiljenog vrha, svaka liska ima pri bazi 1-3 tupa zubića sa crvenkastom žljezdom na vrhu naličja. Kada se protrljaju prstima ispuštaju neugodan miris. Cvjetovi su jednospolni ili dvospolni, skupljeni u duge metličaste cvatove dužine 25 cm. Tučak je nadrasli, sestavljen od 3-6 nesraslih plodnih listova. Plodovi su široki oko 1 cm i su dvostruko okriljeni oraščići s jednom sjemenkom, perutke du duge do 5 cm. Zreli plodovi su svijetlo crvenkastosmeđi.
Najbolje raste u toplim klimama, a samo su mlade biljke osjetljive na (tešku) hladnoću. Pajasen je pogodan za duboka i svježa tla i raste na kamenitim i pješčanim tlima. To je svijetloljubičasta vrsta otvorenih i svijetlih staništa. Često ga nalazimo u gradovima, na ruderalnoj vegetaciji, uz rubove kuća, uz ceste, na gradilištima, uz potoke, nasipe, napuštene poljoprivredne površine i slično. Raste brzo i bujno, može oblikovati neprobojne sastojine istodobno istiskujući autohtonu vegetaciju. Stabla pajasena izlučuju toksine koji sprečavaju stvaranje drugih biljnih vrsta u blizini. Neki su alergični na pelud pajasena, a smatra se da sok ove biljke izaziva miokarditis.